Hercegovački fratar fra Didak Buntić bio je sa svojim narodom u trenutku gladi i potrebe ljudske pomoći. Umjetnica Dijana Iva Sesartić svojim nježnim lirskim rukopisom, u snoviđenjima postmoderne figuracije prispodobila je unutrašnju borbu fra Didaka Buntića, jednog od velikana među hrvatskim humanitarcima. Svojim umjetničkim projektom usudila se potaknuti na likovno oblikovanja hrvatskog Gladomora, istog onog gladomora koji je u ratnim godinama Prvog svjetskog rata pokosio ne samo Hercegovinu, nego i Dalmaciju. Pobjednik Gladomora, posljedica metode komunističkog ruskog sustava u Ukrajini i turskog panturskog nacionalizama u Libanonu, ali i raspada nepravedne raspodjele hrane u Austro – Ugarskoj carevini, jest jedan skromni franjevac i velikan Srca – fra Didak Buntić. Kao pisac ovih redaka, moram istaći kako je Institut u kojem radim pred više godina organizirao znanstveni skup o fra Didaku Buntiću, spasitelju nemoćnih i nejakih ispred ralja gladomora u teškim vremenima Prvog svjetskog rata, kada su očevi te nevine djece umirali po rovovima Galicija i Tirola, za carski sjaj habsburške kuće.
Kako su čudni putevi Gospodnji. Kiparica Sesartić svojom postmodernom figuracijom posve nezavisno je na tragu spomenika gladomoru Libanona 1915. – 1918., suvremenog libanonskog umjetnika Yazana Halwanija, koji ovu tužnu i pogubnu povijesnu epizodu kršćana Libanona predstavlja čeličnim stablom s citatima istaknutih libanonskih suvremenika gladi, kao što su Gebran Khalil Gebran, Tawfik Yousef Awwad, Anbara Salam Al-Khalidi i drugi, koji su listovi na tom stablu. Hercegovački Hrvati koji su de jure do 1908. godine bili podanici istog tog krvavog osmanskog sultana Abdul Hamida II., čiji su pretci progonili i provodili genocid nad Hrvatima kroz više stoljećâ, a koji je pod upravom Triju paša gladom umorio polovicu libanonskih kršćana i u genocidu gotovo posve zatro: Asirce, Armence i Grke sa svojih stoljetnih ognjišta. Međugorsko mjesto molitve danas u tisućama priziva upravo potomke libanonskih kršćana na hercegovački krš, te svojom posebnim duhovnim zovom i svojim povijesnim iskustvom gladi povezuje dvije katoličke zajednice. Hercegovačko iskustvo gladi, te krvave žrtve brojnih duhovnika i puka koji su žrtvovani poput Jaganjca Božjeg u vrtlogu Drugog svjetskog rata u ovom rafiniranom figuralizmu ima svoju metaforu. Krhkost materije, sumarnost oblika, ali i profinjenost duhovne poruke ovaj likovni rukopis kiparice Sesartić potvrđuje kao iskreni iskaz umjetničke vjere u pobjedu Dobra. Franjevačka karizma, iskrena veza s narodom i bilom njegovih potreba u fra Didaku Buntiću predstavljaju potrebu izvlačenja iz zapretanih stranica hrvatske humanitarne povijesti, na najrafiniraniji način suvremenog likovnog izričaja. Ova izložba umjetnina izrađenih od krhkih tvorevina: hercegovačkih biljaka, kovinske žice i listova duhana, korijenja i vune, poticaj su za promišljanje o jednom originalnome spomeniku ovom franjevačkom humanitarcu, jer glad i poguba rata su Jahači Apokalipse, koje jedino može satrti Ljubav i Dobrota i duhovnik, jedan od potomak aPoverella iz Assisija, poniklih na ljutom hercegovačkom kršu, oporom i tvrdom.
Na Gospu od Zdravlja 2022.
Dr. sc. Vinicije B. Lupis, znanstveni savjetnik
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – područni centar Dubrovnik
Akademska kiparica Dijana Iva Sesardić hrabro se uhvatila u koštac sa razbijanjem oklopa šutnje i ignoriranja i u fokus svog kiparskog stvaralaštva stavlja taj strašni događaj iz povijesti hrvatskog naroda. Samo njoj svojstvenim umjetničkim rukopisom glasno progovara, zbori istinu o događajima u kojima se franjevački red, po tko zna koji put u povijesti hrvatskog hercegovačkog puka, stavio u službu svoga naroda, izbavljajući, ne samo hrvatsku djecu, od pomora glađu. Ključna figura u tome bio je „otac sirotinje“ i veliki prosvjetitelj hrvatskog naroda u Hercegovini fra Didak Buntić. Kroz njegovo eterično poprsje kao da i nas zajedno s kiparicom, dohvaća nadahnuće i snaga Duga Svetoga kojom je bio prožet cjelokupni njegov rad, jer bez obučenosti „sile odozgo“, nemoguće je promijeniti svijet. A fra Didak Buntić ga je uspio promijeniti, baš kao što stvaralački izričaj Dijane Ive Sesardić mijenja i naše predodžbe o kiparstvu. Tako ona postiže dvostruki cilj, razbija dva tabua. Iznosi na vidjelo slabo poznatu činjenicu gladomora hrvatskog naroda i to kiparskim rukopisom kojim razbija drugi tabu. O tome kakvo kiparstvo mora biti. Njene prozračne, lebdeće, tek minimalno materijalizirane skulpture, doslovno nas uvode u svijet „eteričnog kiparstva“ i istovremeno nas snažno prožimlju emocijama podsjećajući da osim ovog tvarnog svijeta postoji i nešto onkraj vidljivoga i opipljivoga. Kao da nas zove da se ukrcamo u njenu „lebdeću lađu“ i
zajedno s njom i fra Didakom Buntićem otplovimo, ne nekom zemaljskom caru, već Kristu Kralju svega stvorenja.
O blagdanu Gospe od Zdravlja,
21. studenoga 2022.
prof.dr.sc. Branko Matulić
Umjetnička akademija u Splitu
Информация по комментариям в разработке