Скачать или смотреть Komšije u Jugoslaviji: kad se vrata nisu zaključavala

Nikada nije kucala.
Samo bi otvorila vrata i rekla: “Evo me samo na minutu, stavila sam kafu.”
A ta minuta bi trajala sat vremena.

Ovo je priča o životu u jugoslavenskom bloku - o zgradi koja je bila više od betona. Bila je porodica. Zidovi tanki kao papir, hodnici puni mirisa ručka, djeca koja pripadaju cijeloj zgradi, klupa ispred ulaza, vijesti koje putuju brže od telefona.

Ključ od stana je bio ispod otirača.
Šećer se posuđivao bez srama.
Alat se vraćao čistiji nego što je uzet.
Svađe su bile glasne - ali pomirenje još glasnije.

I onda… sve je nestalo.
Isti hodnici postali su tišina. Ista vrata dobila su brave. Prezimena su odjednom značila sve.

Danas imamo alarm, tri brave i miran stan…
ali često nemamo ono što je tada bilo najvažnije: ljude koji znaju naše ime.

👇 Napiši u komentar:
Da li si i ti živio u zgradi gdje su komšije bile porodica?
I gdje se nije zaključavalo?