Knjiga o Jovu, zajedno sa Pričama Solomunovim i Knjigom Propovednikovom, pripada Mudrosnim knjigama Staroga zaveta. Ona govori o pravednom čoveku koji pati uprkos svom integritetu, poštenju, čestitosti, i vernosti Bogu. Knjiga je nazvana po svom glavnom karakteru, Jovu, koji, iako nije Jevrejin, služi pravome i živome Bogu.
Tradicija pripisuje autorstvo Mojsiju, kao i to da je ova knjiga, najverovatnije, prva ikada napisana knjiga Svetog Pisma. Zemlja Uz, koja se spominje kao zemlja u kojoj živi Jov, je poznata kasnije kao Edom, istočno od reke Jordan (teritorija današnje države Jordan). Radnja u knjizi se dešava, najverovatnije, početkom drugog milenijuma pre Hrista, što bi značilo nekoliko stotina godina nakon Potopa, kao i to da je Jov bio savremenik Avrama.
Priča govori o čoveku koji je izgubio svoju porodicu, bogatstvo, i svoje zdravlje, i koji se bori sa pitanjem “Zašto?” Knjiga povlači zavesu između fizičke i duhovne realnosti, i otkriva da postoji duhovni neprijatelj, đavo, koji je u stanju da utiče na sve aspekte čovekovog života. Sotona, u razgovoru sa Bogom, dovodi u pitanje Jovovu čestitost i motive zašto služi Bogu. On “baca rukavicu” Bogu u lice izazivajući da okuša Jovove motive poštenja i službe, na šta Bog pristaje, i time nam autor daje osnovu za celu priču.
Priča predstavlja tri kruga zemljaske rasprave između Jova i njegovih prijatelja. Ovi mudri ljudi su došli da ga poteše ali su bili zgroženim njegovom ljutnjom na Boga. Prvi prijatelj, Elifas, je pažljivi i ubeđeni mistik. Za njim sledi Vildad, čvrsti verski tradicionalista. Zatim Sofar, hladni dogmatik. Sva trojica optužuju Jova da je grdrno zgrešio protiv Boga. Konačno, tu je Elijuj, koji je mlad i rečit, on se pojavljuje kao jedini glas očiglednog izraelskog mudraca.
Kulminacija knjige je kada se sam Gospod javlja i otkriva na Jovove ponovljene zahteve da se sretne sa Pravednim licem k licu. Bog konfontira Jova mnogim pitanjima s ciljem da ga opravda. Knjiga završava obnovljenjem Jovovog zdravlja, bogatstva i porodice, i što je još važnije, priznanjem da je Jov, uz sve svoje muke, ostao pravedan.
Glavne teme koje pronalazimo u knjizi su Božja pravda (teodicija), opasnost od suđenja drugima, i traganje za svetlošću usred tame. Pošto je glavna svrha knjige da pruži odgovor na problem ljudske patnje, knjiga je jedna od najtežih za tumačenje. Bez obzira na to, knjiga o Jovu se smatra remek delom književnosti starog sveta. Prožeta je dramom, karakterima, dijalozima, filozofijom, teologijom, opisom prirode i prirodnih procesa, itd. Osim uvodnog i završnog dela, cela knjiga je napisana u poetskom obliku.
Информация по комментариям в разработке