Скачать или смотреть Uhvatila je prvu ruku „Pleši sa mnom” – molila je… Nije znala da je nasljednik princa

Svjetlost kristalnih lustera nije sjala, već je pržila. Zrak je bio težak od mirisa skupih parfema, pudera i topljenog voska, no za Konstancu je to u tom trenutku bilo predvorje pakla. Srce joj nije tuklo u ritmu glazbe, već očajničkim tempom preplašene ptice. Morala je pobjeći. Sada, odmah. Iza leđa je već čula onaj mrski, hrapavi smijeh od kojeg je tjednima imala noćne more. Približavao se Lord Ekton, čovjek čiji je sam pogled prljao njezinu dušu i kojemu je njezin otac – barun pritisnut dugovima – obećao njezinu ruku. Konstancine oči pretraživale su gomilu, tražeći jedan jedini izlaz, jedan pojas za spašavanje. Nije razmišljala. Instinkti su preuzeli kontrolu kada je ugledala usamljenu, tamnu figuru na rubu dvorane, koja je stajala leđima okrenuta vrevi, kao da joj sve brige svijeta pritišću ramena. Konstanca je prišla i drhtavim prstima zgrabila ruku nepoznatog muškarca. Riječi su joj bile jedva nešto više od šapta, a ipak su djelovale poput krika u toj buci: „Plešite sa mnom! Molim vas!”