Biokovo

Biokovo je 1981. god. proglašeno Parkom prirode, bogato geomorfološkim oblicima, biljnim i životinjskim vrstama.
Ističu se različiti oblici krša, škrape na stijenama, špilje i jame duboke po nekoliko stotina metara, vrtača, dolaca koji su se obrađivali za uzgoj krumpira.
Moj originalni plan je bio proći stazom Biokovskog vuka. Krenuo sam iz Bartulovića 17.03.2023 u 11:45 s ruksakom teškim 30 kg. Kasnije sam zaključio da sam ponio previše toga.
Nažalost već drugog dana sam odlućio da ću to morati debelo skratiti. Dogovorio sam se s kćerkom da dođe po mene na Vošac. S obzirom da je njoj bilo najpovoljnije 21.03.2024, a meni se nije žurilo, rasporedio sam si dnevnu kilometražu kako bih tog dana stigao na cilj.
Prvog dana sam se zaustavio u 17:05 na kamenici Grljak. Tu sam postavio šator i prenoćio.
18.03.2024. krenuo sam u 07:00 prvo do špilje Pozjata, malo je razgledao, a onda nastavio do nekadašnjeg skloništa Kale (koje više ne postoji). Nastavljam ka vrhu Šćirevac (Miletnjak). Prilično umoran prvo se odmaram na sedlu. U 13:20 nalazim se na vrhu i uživam u pogledu. Mada me malo zabrinjava nakupljanje oblaka na Sv. Iliji. Nakon fotkanja nastavljam preko Ledenica do vrha Sv. Ilija gdje postavljam šator. Nešto poslije 22:00 probudilo me lupkanje po šatoru. Izvukao sam se vani i ustanovio da je počela padati tuča, a vjetar pajačavao. Šator sam na brzinu sakupio i prebacio se u kapelicu Sv.Ilije gdje sam proveo ostatak noći.
19.03.2024. Dižem se nešto prije sedam sati, izlazim van i odlućujem da se danas neće hodati. Vani je magla i jak vjetar. Stijene su mokre.
Međutim dva sata kasnije granulo sunce, a vjetar malo popustio. Odlućio sam nastaviti do pl. skloništa Radića stanovi. Grčevi i bolovi u nogama postaju sve jači. U 11:15 stižem do skloništa. U blizini je kamenica s fantastičnom vodom gdje si nadopunjujem boce. Kako bih si malo olakšao težinu ruksaka, natjerao sam se pojesti malo više za obed i večeru, a svako malo izdodatno između ta dva obroka.
20.03.2024. u 07:40 krećem prema današnjem cilju, Planinarskom domu Slobodan Ravlić - Lokva. Malo sam brzopleto krenuo za markacijom i ubrzo shvatio da sam krenuo krivo. Zato sam to "platio" nepotrebnim naporom uspinjanja do prave staze. Prolazim vrhom Ćulica i spuštam u Lančarev dolac gdje se odmaram u borovoj hladovini. Nakon odmora nastavljam gore-dole-gore do Pl. doma Slobodan Ravlić-Lokva gdje stižem u 12:40. Postavljam šator, iz obližnje lokve uzimam vode i perem se. Ohladio sam stopala i to me malo opustilo.
Tijekom noći malo problema s bubica koje su se uporno htjele nahraniti mojim tijelom.
21.03.2024. Probudio sam se rano. u 07:10 već sam bio spreman za nastavak. Već nakon desetak minuta hoda na obližnjem grebenu uočavam muflona koji me pozorno prati. Prolazim špilju Čavlenovaču, nakon križanja staze koja vodi prema Sv.Juri prolazim kapelicu Sv.Mihovila. Kasnije stižem bočno vrha Kadulja 1441m, a desno ispod staze nalazi se Stara ledenica. Ubrzo dolazim do pozicije gdje s lijeve strane na biokovskoj cesti ugledao sam obrise HGSS kućice. Kratko nakon toga skrećem oštro u desno i prolazim nekadašnje Šabića staje (to je sada obnovljena djedovina) i uz strmi uspon stižem na greben, a zati nastavljam do vrha Vošca gdje se nalazi Planinarski dom Toni Roso. Prostor oko doma je vidikovac koji pruža fantastične poglede prema moru, dijelu krša koji sam prošao i veći dio Biokova koji mi je ostao. Nakon osvježenja hladnom vodom iz tankova i podužeg odmora, spuštam se do novog planinarskog doma Pod Vošcem.
Tu sam se susreo s investitorom Matkom koji me prebacio do Makarske gdje sam se osvježavao uz pivice dok moji nisu stigli po mene i odvezli me doma u Rijeku.
Zaključak ove moje kratke pustolovine po Biokovu je da sam stvarno , unatoč bolovima, uživao u svemo što sam prošao. Siguran sam da ću se vratiti.
Definitivno manji ruksak ne ovaj od 100 l i manje opreme i hrane.
S obzirom da sam na terenu bio sam, odlučio sam ne riskirati i dovesti sebe i druge u probleme.

#biokovo #naturalpark #skywalk #makarska #vosac