Stolac, gradić na rijeci Bregavi, na krajnjem istoku Hercegovačko-neretvanske županije, magičan, bogate prošlosti, dom je ostavštine Maka Dizdara.
U posjetu smo Makovoj Hiži, domu umjetnosti i kulture. Vrata nam otvara unuk Maka Dizdara, Gorčin Dizdar, predsjednik Fondacije Mak Dizdar koja djelo i misiju Maka Dizdara čini živima i danas.
Od kuda ime Makova Hiža? Prije svega postoji pjesma „Makova Hiža u Milama” koja se temelji na srednjovjekovnim hižama. U historijskoj dokumentaciji spominju se hiže u kojima su živjeli pripadnici Bosanske crkve, Krstjani. Dakle, ne spominju se crkve, spominju se samo hiže u kojima su oni djelovali i živjeli.
„Te hiže su nudile azil ili utočište svima koji su bili progonjeni zbog svojih vjerovanja pa je nastala ideja da ponudimo azil za kulturu i umjetnost, za taj duh u ovom današnjem Stocu.” Pjesma „Gorčin” Maka Dizdara prva je pjesma koju je Mak objavio inspiriran tematikom srednjovjekovne Bosne po kojoj je Gorčin dobio ime, kaže unuk Maka Dizdara.
Stećci, ostaci jedne kulture i civilizacije su – i umjetnička djela kao jedina umjetnost toga naroda i umjetnost koja je izrasla iz duhovnog tla. Nekropole stećaka nisu samo groblja već svetišta na kojima su se vršile molitve, obraćanja, društveni i vjerski rituali. Motivi nisu samo naturalistički iz svakodnevnog života, već se radi o prikazima metafizičkih duhovnih istina i pokušaja prenošenja poruka jednog svijeta koji je bio svjestan svojeg skorašnjeg nestanka, stoga je želio ostaviti nešto stameno za vječnost.
Bašća Makove Hiže kao prirodni ambijent uz šipak, maslinu, smokvu, tipične hercegovačke biljke važan je dio Makove Hiže. Kultura stećaka uvijek je nastajala i ostajala u prirodi. Stećke trebamo promatrati u odnosu na okolinu. U vrtu je postavljena izložba Rudolfa Kutzlija „Umjetnost Bogumila”. Rudolf Kutzli otkrio je stećke 60-ih godina, marljivo putovao desetak godina, vrijedno crtao motive sa stećaka, proučavao kulturu, napisao knjigu: Bogumili – Historija, umjetnost, kultura. Originalni Kutzlijevi crteži u tušu poklonjeni su Fondaciji Mak Dizdar te su izloženi u bašti Makove Hiže. Uz crteže nalazimo i Kutzlijevo tumačenje motiva sa stećaka.
Kao umjetnik sam otišao korak unazad s mjesta s kojeg potječem da bih napravio nešto svoje. Vidim sebe kao čovjeka 12. vijeka koji je zalutao ili sudbinskom podvalom završio u 21. stoljeću, vidim sebe i kao dio niza ljudi koji su radili stećke. U mojoj reinterpretaciji stećak nije nužno grobni kamen iliti kenotaf, već skulptura.
O Kutzlijevom tumačenju umjetnosti stećaka koje je sam Kutzli nazivao Bogumilskom umjetnosti možemo pojasniti na primjeru motiva krsta. Ono što je zanimljivo u umjetnosti Bogumila, ovdje nikada ne nalazimo raspeće, Isusa na krstu. Kutzlijevo tumačenje bilo bi da to nije slučajnost, već ima svoju teološku pozadinu. Bogumili nisu vjerovali u istu koncepciju krsta kao što je to danas, za njih krst nije bio simbol smrti, nego života. U ranim teološkim tekstovima nalazimo da su se kršćani molili širenjem svojih ruku te svojim tijelom stvarali oblik krsta. Krst kao životonosna snaga, iz njega izrasta loza, povezan je sa solarnim simbolima, on naglašava život, a ne smrt. Iako su stećci posvećeni preminulima oni slave njihov vječni život.
Nalazimo se pred još jednim djelom Adisa Eliasa Fejzića koje je prvobitno nastalo kao umjetnički eksperiment, a postalo je najprepoznatljivije djelo Makove Hiže. Stoji već 10 godina, izgleda kao da je oduvijek tu i kao da će zauvijek tu i ostati. Radi se o obradi tradicionalnog motiva kola. Motiv kola ne nalazimo u umjetnosti srednjeg vijeka, kolo je izuzetno rijedak motiv. Njegovo tumačenje ima nekoliko slojeva.
Od ranog kršćanstva preko srednjeg vijeka vršili su se plesovi. Znamo to iz dokumenata crkve koja ih je htjela zabraniti kao nešto pagansko. Plesovi nisu bili tek razonoda već su imali duhovna značenja. Adis je reljefu dodao izražena lica i odjeću likova. Na stećcima su ti likovi prosti i shematski. Ono što je autentično u ovome radu jest motiv trolisnice između ruku plesača. Kada posmatramo ruke i taj motiv, oni zajedno čine jednu vrstu krsta. poruka je da ono istinski duhovno nastaje kada su ljudi složni. Ples je događaj u kojem duh prožima zajednicu koja je u međusobnom skladu.
Dodatak Adisa Fejzića u suradnji s Gorčinom u skladu s porukama sa stećaka jest motiv zmaja i ratnika. ratnik je uperio mač prema zmaju. Taj motiv i inače nalazimo na stećcima. Borba dobra i zla. Dodatak jest da spirala čini rep zmaja. Na početku kola nalazi se kralj koji drži štap i kontrolira zmaja i energiju zla i drži pod kontrolom ostatak društva. Smatrali smo da je to u skladu s porukom koju nalazio kod Bogumila. Politizacija onog vjerskog, borba protiv teokratskog sistema koji je vladao i vlada u svijetu, vjerovanje da je vlast postavljena od Boga što djeluje kao apstraktna misao, ali ako ljudi od djetinjstva slušaju da je vlast božanska kako da se bore?
Više: https://bogumili.hr, https://makdizdar.ba
Информация по комментариям в разработке