Скачать или смотреть Željezara i Zenica

Izgradnja željezare u Zenici je završena na jesen 1892. godine u vrijeme okupacije austro-ugarske nad Bosnom i Hercegovinom. Tada je vođena pod nazivom "Eisenwerk Zenica". Željezara je trebala raditi na bazi sirovog željeza iz Vareša ,te je osnovana je kao zadruga kapitala od strane industrijalaca Martin von Schmidta iz Willhelmsburga u Austriji, Hans Johann III von Pengga iz Thörla u Austriji, te češkog industrijalca Leo Bondya iz Praga, koji su u nju uložili 2,6 miliona austrijskih kruna. Zenica je izabrana radi željezničke pruge, koja prolazi kroz taj grad, zbog značajnih količina uglja i zbog najnižeg iznosa poreza među tadašnjim zemljama austrougarske, koji je na dobit u tadašnjoj Bosni i Hercegovini iznosio samo 3%.
Do kraja 1905. godine željezara Zenica je imala dvije primitivne SM peći za proizvodnju čelika, od kojih je prva podignuta 1899. godine, a druga 1901. godine.
1913. godine izgrađena je i jedna treća SM peći sa kapacitetom 50.000 tona čelika. Na popisu iz 1948. Zenica je imala 15.550 stanovnika, a kotar 35.390. 1950. osnovano je Narodno kazalište. Željezara je znatno proširila kapacitete pa je grad postao jedno od najvećih središta crne metalurgije u cijeloj Jugoslaviji. Željezara Zenica je i dalje bila glavni simbol grada. Od brojnih proširenja postala je i jedna od najvećih u Europi. Privredni polet je doveo i do ogromnog porasta broja stanovnika, što je iziskivalo nova ulaganja u gradsku infrastrukturu, izgradnju velikih stambenih blokova, proširenje i unaprjeđenje komunalnog sustava, razvoj prometa itd., što je pogodovalo stvaranju slike Zenice kao sivog radničkog grada. 1961. osnovan je metalurgijski fakultet, a nešto prije iste godine Metalurški institut. 24. siječnja 1963. izmjerena je najniža temperatura u Zenici ikad: −23,9 Celzijevih stupnjeva. Željezara je za investitore bila veoma profitabilna, prije svega, zbog masovnog naoružavanja i predstojećih rata sa Srbijom. Dok je profit u 1900. iznosio 132.602 krune, u 1908. povećava se na 1.300.000 kruna. U sljedećih 8 godina ukupna dobit je iznosila 3,8 miliona kruna što je značilo 25% više nego što je uloženo u Željezaru. Pred početak Prvog svjetskog rata u 1912. tadašnji maksimum proizvodnje je dostigao 38.583 tona sirovog čelika odnosno 33.008 tona valjanih proizvoda. Isti nivo proizvodnje ostvaren je tek ponovo u 1938.Zbog ,izbijanja rata i nedostatka sirovina, znatno je smanjena proizvodnja u toku sljedeće 3 godine te je Željezara poslovala s deficitom. U 1912. radilo je 737 radnika od toga 506 iz Bosne i Hercegovine, 146 iz Austrije, 75 iz Mađarske i 10 iz ostalih regiona.[5] 18 godina kasnije, pred kraj Austrougarskog castva, 1918. godine je željezari Zenica emitovano 1,5 miliona kruna, tako da je to dioničko društvo tada imalo kapital u iznosu od 5 miliona austrijskih kruna. Nakon pada austrougarskog carstva, osnivanja Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije privreda u Zenici i čitavoj Bosni i Hercegovini je od 1918. do 1941. godine stagnirala. Međutim, pred početak drugog svjetskog rata uložena je određena količina novca u željezaru zenica, koja time sa oko 4000 radnika postaje najveće preduzeće u Bosni i Hercegovini[6]. Nakon prvog svjetskog rata Željezara je pripalala kraljevini Jugoslavije. Ukupni kapital željezare iznosio je 1.250.000 dinara, koji su bili raspodjeljeni na 25.000 dionica. Većina dionica je pripaladala Jadranskoj banci. Dominantna pozicija stranih ulagača prisila je jugoslavensku vladu da se formira jugoslavenski željezni kartel. U 1927. godini kartel je obuhvatao 3 željezare (Zenica, Jesenice, i Štore). U 1939. godini jugoslavenska vlada je izvršila dokapitalizaciju u visini od 45 miliona dinara. Prva značajnija investicija izvršena je izgradnjom valjaonice prečnika 800 mm. Izgradnju je izvršila njemačka kompanija Krupp-Grusonwerk A.G.Magedburg-Buckau. Sljedeći korak ostvaren je izgradnjom termocentrale u sklopu željezare u junu 1937. U 1941. osnovan je Jugoslovenski čelik a.d. koje su činili pored željezare Zenica, željezara i rudnik željeza u Varešu, rudnik željezne rude u Ljubiji i rudnici uglja Zenica i Breza.[7] Dogradnja željezare u Zenici, koja je završena 12. oktobra 1958. godine svečanim otvaranjem, na kojem je sudjelovao i predsjednik Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ) Josip Broz Tito.[9] Tada je izgrađena treća visoka peći i kapacitet povećan sa 70.000 (1945) na 600.000 tona čelika godišnje.
U narednim decenijma ponovo su modernizovani pogona i izgrađeni nove peći. Tako je 1977. godine željezara u Zenici imala 17.000 zaposlenih, dok je taj iznos prije početka drugog svjetskog rata još iznosio 4000.
1987. godina bila je dosada najbolja godina u istoriji željezare u Zenici po proizvodnji. Željezara Zenica je tada imala oko 24.000 zaposlenih i imala obim proizvodnje u iznosu od 1,87 miliona tona čelika. Željezara Zenica je tada bila jedna od najvećih željezara u Evropi.