As much as Herceg Novi is tucked away in the Bay of Kotor, the House of Nobel Prize winner Ivo Andrić is tucked away in the “city of stairs”. On Topla, “which is as lovely as an unusual female name”, as Andrić wrote, stands as an oasis of modesty, beauty and elegance the only house built by our only Nobel Prize winner. In a privileged location, with a divine view of the sea, tucked away in Mediterranean vegetation, this building by architect and painter Vojislav Đokić displays harmony and moderation, fullness and clarity, and at the same time strength and perfection, just like Andrić’s sentence.
Ivo Andrić and his beloved Milica Babić spent five years in this house, from 1963 to 1968. The house was built with the money Andrić received with the Nobel Prize, and how important this act was for him is also shown by the quote that is transparently displayed on the house:
"Only when a man builds his own house and starts to arrange and manage it, does he see how much the house, no matter how small, is stronger than the individual man, and how, over time, it completely grows and swallows him, and lives in his place." The climate to which they came because of Miličing arthritis made them memorable residents, and brought them peace and inspiration that influenced Andrić's thoughts as well as his later works, "Signs by the Road" and "Omer-paša Latasa". Located at 79 Njegoševa Street, the house could not help but swarm with thoughts about the great bishop.
"For many days, from the balcony of my house, I often looked and thought about the Montenegrin bishop. Venetians, Turks, Spaniards, Russians, Austrians fought over Boka Kotorska... How could they not have such beauty!"
Boka and Novi, the sun and life in this paradise area followed the life needs of the Andrić couple, the writer's reflection, but also their Bosnian origin, with all the grains of folk wisdom that season life.
Photographs of the couple, personal items, and primarily the view they enjoyed, from waking up, from their rooms, through sitting on the terrace, amphitheater and courtyard, bring a piece of the everyday life of the couple whose love story has become a classic of love, a concept of patience and devotion.
The garden and photographs from it preserve the hosts' dedication to botany - 51 floral species and a vegetable garden with 12 types of vegetables were part of their environment. Magnolias, roses, camellias, mimosas and various herbs made up their paradise garden.
Koliko je Herceg Novi ušuškan u Boki kotorskoj, toliko je Kuća nobelovca Ive Andrića ušuškana u „gradu od skalina“. Na Toploj, „koja je draga kao neobično žensko ime“, kako je pisao Andrić, kao oaza skromnosti, lepote i elegancije, stoji jedina kuća koju je naš jedini nobelovac izgradio. Na mestu privilegovanom, sa božanstvenim pogledom na more, ušuškano u mediteranskom rastinju, ovo zdanje arhitekte i slikara Vojislava Đokića prikazuje sklad i odmerenost, punoću i jasnost, a istovremeno jačinu i savršenstvo, baš kakva je i Andrićeva rečenica.
Ivo Andrić i njegova voljena Milica Babić u ovoj kući su proveli pet godina, od 1963. do 1968. godine. Kuća je građena od novca koji je Andrić dobio uz Nobelovu nagradu, a koliko je važan za njega ovaj čin bio govori i citat koji na kući transparentno stoji:
„Tek kada čovek sazida svoju kuću i stane da je uređuje i vodi, on vidi koliko je kuća, ma i najmanja bila, jača od čoveka pojedinca, i kako ga, s vremenom potpuno prerasta i proguta, i živi umesto njega.“ Podneblje u koje su došli zbog Miličing artritisa učinilo ih je stanovncima koji se pamte, a njima donelo mir i inspiraciju koja je uticala na Andrićeve misli kao i kasnija dela, „Znakove pored puta“ i „Omer-pašu Latasa“. Smeštena u Njegoševoj 79, kuća nije mogla da ne roji misli i o velikom vladici.
„Za vedih dana, sa balkona svoje kuće često sam gledao i razmišljao o crnogorskom vladici. O Boku kotorsku otimali su se Mlečani, Turci, Španci, Rusi, Austrijanci… Kako ne bi o takvu lepotu!“
Boka i Novi, sunce i život u ovom rajskom kraju pratili su životne potrebe bračnog para Andrić, piščevu refleksiju, ali i njhovo bosansko poreklo, sa svim zrnima narodne mudrosti koje osole život.
Fotografije para, lični predmeti, a prvenstveno pogled u kome su uživali, od buđenja, iz soba, preko sedenja na terasi, amfiteatra i dvorišta, donose delić svakodnevice para čija je ljubavna priča postala klasik ljubavi, pojam strpljenja i predanosti.
Bašta i fotografije iz nje čuvaju posvećenosti domaćina botanici – 51 florna vrsta i povrtnjak sa 12 vrsta povrća bili su deo njihovog okruženja. Magnolije, ruže, kamelije, mimoze kao i razne začinske biljke činile su njihov rajski vrt. Par koji se venčao 1958. godine živeo je u Beogradu, u stanu na Andrićevom vencu, a na moru je hercegnovska Topla bila njihov dom.
Информация по комментариям в разработке