Скачать или смотреть VOZAČI SARAJEVSKOG GRAS-a UBIJENI NA ILIDŽI NAKON TV PRILOGA MIROSLAVA GLIGOREVIĆA

KO ZNA KOJA IZDAJA UNPROFOR-a
Vozači sarajevskog GRAS-a ubijeni na Ilidži nakon TV priloga Miroslava Gligorevića

Piše:Avdo HUSEINOVIĆ

Nikad mi nećemo prestati biti šokirani saznanjima o količini izdaje prema Bošnjacima i drugim bosanskim patriotama od strane pripadnika međunarodnih snaga u Bosni.
Utorak, 22.septembar 1992. Dan koji se mogao fotografisati i bez blica.
Kanadski general Luis Mekenzi, komandant Sektora Sarajevo u okviru UNPROFOR-a dogovorio je sa srpskim snagama nesmetan prolaz za 137 stranih studenata iz Sarajeva do Kiseljaka. Tri autobusa sarajevskog gradskog preduzeća GRAS koji voze vozači ovog preduzeća Faik Madžun, Mehmed Popović i Sulejman Dizdar zaustavili su pripadnici Ilidžanske brigade Vojske RS.
Odjednom se na licu mjesta našao novinar Miroslav Gligorević koji pravi izvještaj za Kanal S sa Pala. Prilog preuzima i Televizija Beograd.
Gligoreviću, neimenovani oficir Ilidžanskog bataljona srpske vojske, na tečnom „ekavskom“ kazuje „da je razlog zadržavanja konvoja opravdan jer su utvrdili da su vozači autobusa iz užeg kruga Juke Prazine.“ Naravno, bila je to po ko zna koja lažna smrtna presuda izrečena za nevine ljude koji nisu bili vojno angažovani i koji su tog kobnog septembarskog utorka izvršavali humanitarnu misiju.
Autobusi sa studentima, nakon nekoliko sati, pušteni su prema Kiseljaku, odakle će biti transportovani u Split. Po mojim saznanjima, trojica vozača GRAS-a su oteti ispred pripadnika UNPROFOR-a i prebačeni u Stanicu policije Ilidža kojom je tada gospodario Tomislav Tomo Kovač. Do stanice ih je otpratio i novinar Gligorević sa svojom TV ekipom. Navodno, Kovač u policijskoj stanici zabranjuje snimanje. Nijedan od vozača nije preživio. Neke informacije kazuju da su mučeni i umirali u najtežim mukama. Posmrtni ostaci Mehmeda Popovića ekshumirani su 10.oktobra 1997. u Donjoj Jošanici kod Vogošće. Tijelo Faika Madžuna srpske vlasti su poslale u razmjeni još dok je trajala opsada Sarajeva. Sulejman Dizdar se još uvijek vodi kao nestala osoba.
Niko nije odgovarao za ovaj zločin, kojem je predhodila TV reportaža. Nepoznato je i to da li se Posebni odjel Tužilaštva za ratne zločine Bosne i Hercegovine uopšte bavio ovim slučajem.
Novinar Miroslav Gligorević, zajedno sa suprugom Goranom, bivšom novinarkom Kanala S sa Pala, poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma otišao je i nastanio se u Kanadi.
Mogao bi i morao znati više o slučaju otmice i ubistva sarajevskih vozača.
General Mekenzi u svojoj domovini provodi penzionerske dane i jednom godišnje, u „Srpskom četničkom centru – Spomen domu Đenerala Draže Mihailovića“ u Winoni, nedaleko od Hamiltona u Kanadi, drži predavanje o „golgoti srpskog naroda u Bosni“.
Pero Despotović, tadašnji komandant Ilidžanske lake pješadijske brigade Vojske RS, mirne penzionerske dane provodi u rodnom Ugljeviku.
Tomo Kovač se krije u Srbiji, vlasnik je firme „Aleksandrija“ iz Zvornika, čiji se proizvodi prodaju i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Redovno gostuje u srbijanskim medijima u službi negiranja genocida u Srebrenici i žrtava opsade Sarajeva.
Iako je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine protiv njega podiglo optužnicu za genocid nad Bošnjacima u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica u julu 1995, Vučićeve vlasti nemaju namjeru da ga izruče.