-Vreću para zaradio s konjima i radio najkrvavije odjele gdje se gine u šumi -

Lavež kerova čuvara domaćinstva dočekuje nas na Vučijaku gdje u štali nalazimo radišnog Miću Žunu kako timari svoje konje .To mu je uobičajna praksa i dnevna rutina koja ga prati godinama .Životinji moraš prići ako želiš da te sluša kaže nam vitalni Mićo Žuna koji svoj život ne može zamisliti bez konja .Svoje dugogodišnje znanje o konjima Žuna sad prenosi na poznatoj ergeli na Vučijaku gdje radi kao trener jahanja .Rad sa djecom posebno mu je zanimljiv jer mlade ljude sve zanima pa ga često ispituju i posle časova koje provode zajedno.Narav lipicanera i šumskih radnih konja je drugačija i to je ono što polaznicima prvo podvučem , nastavlja svoju priču sa konjima Žuna koga je teško pogodila iznenadna smrt supruge koja mu je bila najveća podrška .Osim konja Žuna vodi brigu i o stadu ovaca koje je kaže uvijek uzgajao još od starina .Bogato znanje sad razmjenjuje sa svojim kolegama koji žive od ovčarstva .Ono po čemu su poznati u kraju jesu najbolji ovnovi koje su kupovali širom Bosne i oplemenjivali svoje stado .Ovca uvijek traži čobana ,šali se Mićo dok nam pokazuje svoje primjerke bujnog pramena.Proplanci Ljubića i brda na Vučijaku obrastaju u korovsko bilje koje nažalost sve manje blago pase dodaje Žuna kome je stočarstvo bilo i ostalo osnovna radinost od koje neće odustati koliko god bila teška vremena .Dok je njega u štali će rzati konji i čuće se lavež kerova koji vole dobre ljude koji su ovuda prolazili noseći glas razuma i prijeko potrebne dobrote .