© RTVFBiH /
Dr Himzo Polovina (Mostar, kvart Donja Мahala, 11.03.1927 - Plav - Crna Gora, 05.08.1986), bio je prikupljač pjesama, interpretator sevdalinki, tekstopisac, kompozitor, odličan poeta i doktor - specijalista neuropsihijatar. Mnogi smatraju da je on najprominentniji pjevač i sakupljač sevdalinki svih vremena. Polovinin sakupljački i interpretativni rad starogradske (malovaroške) pjesme se karakteriše kao autentično muzičko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumijevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi. Kao dječak je sticao prva pjevačka saznanja od svog muzikalnog oca Mušana, koji je veoma dobro svirao šargiju. Otac Mušan je volio pjesmu pa bi Himzu sa svojom braćom i sestrama poredao ispred sebe i tjerao da pjevaju u jedan glas. Često ih je savjetovao da idu u Muslimansko društvo ITIHAD.
Pored značajnijeg učešća u dramskoj sekciji M.D. ITIHAD tu je usavršio afinitet svojih recitatorskih mogućnosti. To je bilo između 1935. i 1940. godine. Pred sami Drugi svjetski rat je prišao učenju violine kod poznatog profesora i majstora violina porijeklom Čeha, Karla Malaceka. Bio je član folklornog ansambla RKUD Abrašević, od 1947. godine do odlaska u Sarajevo. Sa pomenutim ansamblom odlazi na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije. Volio je bogatstvo narodnih nošnji, pa ih je češće koristio na javnim nastupima i kao pjevač. Godine 1950. kao student Medicinskog fakulteta bio je član Studentskog KUD Slobodan Princip - Seljo, a nastupa i sa KUD Ivo Lola Ribar, KUD Proleter, ZKUD Vaso Miskin - Crni, KUD Miljenko Cvitković, te za amaterska društva koja su imala muzičke multietničke programe. Tokom svoje pjevačke karijere završava studije medicine i postaje doktor specialista - neuropsihijatar. U praksi uspješno primjenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi naučni radovi iz pomenutih oblasti objavljenih u stručnim publikacijama. Bio je cijenjen ljekar u Bolnici za mentalnu rehablitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti. Pored šprah felera glasa r uspio je zagolicati muzičke stručnjake pjesmom: Mehmeda je stara majka karala (u kojoj imaju samo dva r). Tada se u Radio Sarajevu pjevalo uživo. To je bilo u januaru 1953. godine kada su ga kolege nagovorile da se prijavi na audiciju pjevača. Primljen je i dobio izvrsne muzičke stručnjake koji su vodili računa da od Himze naprave vrsnog umjetnika.
Himzo Polovina je u estradnoj karijeri proveo više od trideset godina. Nastupao je u zemlji i inostranstvu prenoseći slavu narodne pjesme, a posebno sevdalinke. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča koje su dostigle milionske tiraže kao i nekoliko audio kaseta visoke muzičke vrijednosti. Napravio je veliki broj arhivskih shimaka za Radio Sarajevo. Često je nastupao na koncertima priređenim u humanitarne svrhe, po bolnicama, domovina penzionera, iznemoglih i starijih osoba, domovima za napuštenu djecu, klubovima liječenih alkoholičara itd. Polovina je pet godina pauzirao na Radio Sarajevu zbog nesporazuma sa ljudima te kuće.
Slušaocima je za tih pet godina nedostajao Himzo Polovina. Tražili su ga i upućivali žalbe Radio Sarajevu. U Radio Sarajevu su govorili da način pjevanja Himze Polovine ne odgovara koncepcijama i stilu koji njeguju. U međuvremenu, jedan savezni žiri, ocjenjujuci pjevače narodnih pjesama, dao je visoku ocjenu Himzi Polovini, naročito ističući njegov stil i afinitet prema višim estetskim vrijednostima u sadržaju pjesme. I žiri je kao i slušaoci bio impresioniran kada je Himzo, kako to samo on umije, tiho i osjećajno, zapjevao: Nevjera je tuga golema na srcu... Himzo je pjevao skoro o svim gradovima Bosne i Hercegovine, o lijepom gradu Višegradu, o postanku Banja Luke, o Saraj Bosni - Sarajevu divnom mestu, o Tuzli koju je opasala guja, o hairima koje gradi Mehmed paša Sokolović po Bosni... Za svoju umjetnost primio je mnoga priznanja, među kojima: Estradnu nagradu BiH i bivše Jugoslavije. Njegove vitrine krase srebrne, zlatne i dijamantske ploče, diplome i mnoga priznanja koja je za života primio. Prilikom njegovog poslednjeg koncerta, u Plavu (Crna Gora) 5. avgusta 1986. godine, umro je od posljedica srčanog udara. Posljednja pjesma koju je otpjevao bile je "Emina".
Sahranjen je u groblju Bare u Sarajevu. Nakon smrti, Himzino muzičko djelo postaje još popularnije, te mnoge radio stanice i disko kuće presnimavaju njegove muzičke materijale i emituju ih. Bio je oženjen sa Fikretom Medošević. Imao je kćerku Rubinu i sina Edmira.
Zahvaljujući Himzi Polovini mnoge zaboravljene pjesme su ostale zabilježene za sva vremena.
Информация по комментариям в разработке