Jasmin Medić je doktor historijskih nauka, uposlenik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu. Doktor Medić bavi se istraživanjem ratnih zločina, a fokus mu je na Prijedoru, rodnom gradu iz čijeg je prigradskog naselja Kozarac njegova porodica morala pobjeći nakon napada pripadnika tzv. Vojske Rs-a 24. maja 1992. godine.
Jasmin je tada imao šest godina, živio je s ocem, majkom, sestrom, nanom i dedom. Otac Ejub je uhapšen i nakon boravka u zloglasnim prijedorskim logorima ubijen je na Korićanskim stijenama. Ostatak porodice, nakon preživljenih trauma, uspio se spasiti i utočište pronaći u Njemačkoj. Po okončanju agresije Jasmin Medić vraća se u Bosnu i Hercegovinu i posvećuje historiji.
Anes Džunuzović, urednik i voditelj Stavovog podcasta „8 korpus“ ugostio je dr. Medića čiji naučni rad je izuzetno plodonosan. Njegov prvijenac bila je knjiga „Genocid u Prijedoru“, iza čijeg naslova stoji i danas i tvrdi da je u Prijedoru počinjen genocid, te da postoji jasno izražena genocidna namjera. Doktor Medić protivi se lokalizaciji genocida samo na područje Srebrenice već tvrdi da je genocid počinjen već 1992. godine u Podrinju, istočnoj Hercegovini, te području Krajine, tamo gdje su snage tzv. Srpske republike BiH imale upravu, a to je Prijedor, Sanski Most, Ključ...
Doktor Medić pripada grupi izuzetno angažiranih naučnih radnika, historičara savremenog doba, hroničara događaja iz perioda Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Koautor je knjige „Nastanak Republike srpske – Od regionalizacije do strateških ciljeva (1991.-1992.)“. Također, urednik je šestog poglavlja kapitalnog djela „Historija Bosne i Hercegovine“. Uskoro iz štampe izlazi i koautorsko djelo s dr. Mujom Begićem, monografija o zločinu na Korićanskim stijenama.
Pripreme za Agresiju na Bosnu i Hercegovinu počele su puno prije 1990. ili 1991. godine kako nekada mislimo, stav je dr. Medića. Još '80-ih godina prošlog stoljeća srpski orijentalisti počeli su pripremati teren na način da su nametali teze u naučnim i širim društvenim krugovima, uključujući i obrazovni sistem, o zaostalosti islama i muslimana, o džihadu kao fanatičnoj potrebi za ubijanjem nemuslimana i sl. Stvarali su ambijent unutar srpskog naroda i šire da se treba stati u kraj širenju islama. Stoga su agresori pokušali tokom agresije, posebno prvih njenih mjeseci, da se predstave svjetskoj javnosti kao zaštitnici Evrope od islama.
Na temeljima laži i konstrukcija funkcioniše i srpska historija i historiografija, a za što je očit primjer knjiga „Historija Republike srpske“ Čedomira Antića i Nenada Kecmanovića, stav je dr. Medića. Srpska velikodržavnička politika pravila je demografske projekcije koje su pokazivale da će Bošnjaci dominirati Bosnom sa više od 60 posto stanovništva, što je bio dodatni „alarm“ srpskoj politici, inteligenciji, crkvi da to spriječi. A to je mogla spriječiti samo ratom, odnosno agresijom, genocidom, progonima, silovanjima, zatočavanjima i sl.
Govorili smo s doktorom Medićem i o narativu o agresiji, stavovima i mišljenjima koje svijet ima o tom periodu na Balkanu. Doktor Medić smatra da smo možda i previše opterećeni time, te da su sudske presude najbolji narativ. Navalentni medijski, politički i generalno društveni pokušaji Srba da promjene historijske činjenice ostaju u granicama srpskog društva, crkve i naroda, te da većina onih najbučnijih u tom mitološkom ludilu ne dobacuje dalje od granica Srbije. „Oni su svjesni historije“, kaže dr. Medić. Znaju činjenice i kada ih suočite s relevantnim sobama ili institucijama, poput Haškog tribunala, onda nisu spremni izaći na mejdan.
„Svi oni gosti kod Milomira Marića busaju se braneći stavove negiranja genocida, velikih zločina, dobijaju i političke poene, ali kada ih dovedete do pitanja da te svoje stavove iznesu i na sudovima, u procesima odbrane Mladića recimo, oni nisu spremni izaći pred te sudove i braniti Mladića."
S dr. Medićem govorili smo još i o nedovoljnom interesu mladih historičara za bavljenje temama iz perioda agresije, a zbog toga što je to nepopularno, što se može dobiti etiketa nacionaliste, stranačkog historičara, što se zatvaraju vrata regionalnih konferencija, pa neki razmišljaju i o sigurnosti za sebe i porodicu. Veći interes je, kaže dr. Medić, od stranih istraživača. Govorili smo i o specifičnostima Prijedorskog genocida, a gdje dr. Medić ističe činjenicu da je to genocid, zločin koji su počinili lokalni Srbi, dojučerašnji prijatelji, djeca kozaračkih partizana. Ističe i njihovu brutalnost, obim zločina, vrste torture, brojnost logora i ljudi u njima itd.
Govorio je i o živoj lomači u Omarskoj, o pljački ubijenih Bošnjaka na Korićanskim stijenama od strane lokalnog seoskog stanovništva. „Uvjeren sam da i danas u kućama tih ljudi možete naći komade odjeće opljačkane s mrtvih Bošnjaka, ili njihove satove, komade nakida“, kaže dr. Medić. Ispričao je i porodičnu tragediju, način kako su izbjegli, očevo hapšenje, te saznanja o njegovoj likvidaciji na Korićanskim stijenama.
Информация по комментариям в разработке