Na sjeverozapadu Hrvatske u tijeku je rezidba vinograda, najvažnijeg postupka koji određuje cijelu vinogradarsku godinu. Taj je posao potrebno dobro odraditi jer upravo o uspješnosti rezidbe ovisi prinos trsa, a time i kvaliteta vina.
Kada je optimalno vrijeme za početak rezidbe i na što sve treba paziti, saznali smo od Lovre Miklaužića, mladog enologa, vinogradara i sommeliera, koji u obiteljskoj vinariji na obroncima moslavačkih vinograda proizvodi autohtone sorte Škrlet i Frankovku.
Za razliku od prijašnjih rezidbi, ovogodišnji rod u njihovom vinogradu nije bio velik zbog lanjskog mraza. Loza je nešto tvrđa ove godine i dozrelija, pa će ruke malo više trpiti, kaže Lovro. A koliko je ruku potrebno za učinkovitu rezidbu, ovisi o karakteristikama nasada, pa je teško odrediti koliko jedan rezač može odraditi u danu.
„Kad susjed susjedu reže, to se danima oduži i efikasnost je nekih 50 čokota na dan“ sa smješkom će Lovro, ističući se u njihovom vinogradu reže od 250 do 500 čokota dnevno.
Razlike između uzgojnih oblika
Kao najčešći oblik rezidbe u ovom kraju, ovaj vinogradar navodi dvokraki gio - dva dominantna stara drveta iz kojih rastu jednogodišnje šibe iz kojih se dobiva rod. Lucanj je rodna šiba, a reznik ili šparon je šiba iz koje bi nagodinu trebali dobiti lucanj.
„Poanta dvokrakog gioa je da drži balans na čokotu, pa čak i ako nešto fulate i jedna se grana počne sušiti, vi je izrežete i onda nagodinu opet imate mogućnost formiranja dvokrakog gioa. Tu se ide na sigurno“ kazao je Miklaužić.
Osim ovog postoje i drugi uzgojni oblici, koji su često zastupljeni u kontinentalnom dijelu Hrvatske, poput jednokrakog gioa, koji se vija samo u jednu stranu do druge žice. Radi kvalitete vina, takav je oblik jedan od najtraženijih uzgojnih oblika, kaže on.
Kordonac je još jedan oblik uzgoja loze, koji se sastoji od puno šparona i reznika iz kojih onda mladice rastu gore prema žici. Za Škrlet taj oblik nije baš najpovoljniji, kaže Lovro, jer ima divlji porast pa raste dosta van žice i onda tek četvrti ili peti pup na lucnju počne ulaziti u žicu, a na kordoncu raste u širinu.
„U starim udžbenicima možete vidjeti zapise koji govore o tome da opterećenje trsa ovisi o rodu, odnosno broj pupova će determinirati rod – što je istina prilikom sadnje vinograda i prvih nekoliko godina, ali onda se zbog nepravilne gnojidbe ta situacija može drastično promijeniti“ navodi ovaj mladi vinogradar.
Kod njih je zbog Škrleta dosta popularan jednokraki gio, mada se i on pokazao da može baciti rod od 3 do 5 kila kao dvokraki s produžnicama. Tako da ima puno uzgojnih oblika koji se prilagođavaju ovisno o uzgajivaču, radnoj snazi, strojevima s kojima raspolaža i slično, zaključio je Lovro.
Pri određivanju oblika pažnju treba posvetiti i debljini šibe. Za lucanj su bolje tanje šibe, jer deblje troše puno više hranjiva. „Optimalna je debljina cigarete ili olovke“, kaže Lovro.
Deblje šibe nisu pogodne za rodno drvo i njih se može ostaviti za reznik. Znači, za rodno drvo se bira tanja šiba, ističe ovaj vinogradar i napominje da prilikom izbora između dvije šibe, treba ostaviti onu koja raste unutar žice.
Ovaj mladi stručnjak bio je angažiran oko klonske selekcije autohtone moslavačke vinske sorte Škrlet, koja se nalazi na području od Kutine do Popovače na stotinjak hektara vinograda.
„Rezidba je zdrav posao, na zraku si, opušta mozak... Ljudi misle da ne mogu naučiti rezati, ali dobvoljno je jedan dan provesti u vinogradu i drugi dan ide ko po loju“ zaključio je Lovro Miklaužić.
Информация по комментариям в разработке