🔴 Kraljevsko kolo od Smaje za Trnke - Bjelimići kod Konjica - Amko Bend - Bosanski teferič

Facebook ►  / bosanskitefericc  
Bjelimići su zajednica sela koja se nalaze u jugoistočnom dijelu općine Konjic, nešto manje od 30 km od Boračkog jezera, između planina Visočice, i Crvnja, te od rječice Slatinice do planine Treskavice. Imaju status mjesne zajednice.
Naziv Bjelimići često se pogrešno poistovjećuje i miješa s centralnim dijelom ovoga kraja, sa selom Odžaci. Nerijetko se može čuti da stanovništvo perifernih bjelimićkih sela ide u školu ili u prodavnicu u Bjelimiće. Moguće je da sam naziv Bjelimići vjerovatno ima veze sa bijelim snježnim pokrivačem jer se snjegovi zadrže u ovom kraju nešto duže nego u susjednim mjestima Glavatičevo i Župa Zagorska. Međutim, u svojim istraživanjima i sam dr. Pavao Anđelić ostavlja mogućnost da se naziv Bjelimići može povezati i sa srednjevjekovnim prezimenom Bjelim, odnosno Bjelimlić. Bjelimlići su se odselili još za vrijeme Osmanlija. Da to ima neke veze pokazuje i veći broj stećaka u mjestu Police usred Visočice, a, također, jedan predio u selu Ježeprosina u srcu Bjelimića "bez ikakva razloga" zove se Bjelim.
U kasnom srednjem vijeku Bjelimići su bili unutar upravnog kotara (contato) srednjovjekovnog Veletina. Veletin je sa svojim upravnim kotarom spadao u župu Zagorje koja je i pripadala bosanskoj državi. Nezna se da li je prije ova župa bila u posjedu humskih velmoža Sankovića. U XV vijeku župa Zagorje bila je u posjedu humskih vojvoda Kosača. Iako su Bjelimići bili u njihovom posjedu, izvori od 1442. do 1465. navode da su u Bosni. Sam Veletin prvi put se spominje u historijskim izvorima 1442, a onda tri puta tokom 1465. Jedan dubrovački izvor od 29. juna 1442. spominje da Veletin pripada Bosni. Izvor od 4. aprila 1465. donosi zaključak da je upravitelj grada u to doba bio poznati vlastelin Juraj Čemerović.
Juraj Čemerović je bio poznati diplomata koga je vojvoda i herceg Stjepan Kosača nekoliko puta slao u Italiju. Čemerovići su imali svoj dvor u Odžacima (nedaleko od sela Doljani) kao i svoje posjede, koji su kasnije bili u timaru begova Šurkovića (Anđelić 1982: 88, 99). Grad Veletin se spominje kao posjed Kosača u poveljama iz 1444, 1448. i 1454. Nema podataka o funkcioniranju grada u periodu Osmanlija. Utvrđenje Veletin je sagrađeno daleko od saobraćajnica, ali se u povelji iz 1442. spominje njegovo podgrađe, gdje se danas nalazi selo Ocrkavlje. Ovaj dio hercegove zemlje pao je pod osmansku vlast još 1465. godine. Doljani se spominju u popisu sandžaka vilajeta Hercegovina koji je napravljen u periodu od 1475. do 1477
Sejdibegova kula i danas je uzgor i to prizemlje i prvi kat i u njoj se stanuje. Fehradbegova je kula bila na dva sprata, a isto tako i Hanefijina, koja je srušena 1947, a kamen je upotrijebljen za gradnju zadružnog doma. Iako ne postoje pisani tragovi, usmenom predajom se prenosi da su osnivači džamije u Odžacima begovi Šurkovići.
Mjesna zajednica Bjelimići je zajednica sela Odžaci, Ježeprosina, Svijenča, Luka, Vranići, Gradeljina,Argud, Čitluk, Gornja Ljubuča, Donja Ljubuča, Mokro, Ocrkavlje, Doljani, Zabrđani, Tinje, Zavodac i Strane, Sopot, Veluša, Pločnik. Prije rata postojala su i sela Sitnik i Crnovići. Poslije rata Bjelimićima su pripala i neka od sela Župe Zagorske, ali samo: Luko, Brda, Polje, Zelomići, Ljuta i Hotovlje. Nakon rata, također je šest sela sa druge strane Neretve koja su pripala MZ Bjelimići poslije rata. To su Vilišta, Rajac, Gapići, Sovice, Stubljaci i Zalužje. Centralni dio mjesne zajednice čini selo Odžaci.
Odžaci se nalaze na nadmorskoj visini od 1.000 m. Najsjevernija sela su Luka i Ljuta, a najjužniji su Gapići. Zajedno sa Gornjom i Donjom Ljubučom ova sela se nalaze u neposrednoj blizini Neretve. Od Konjica do Bjelimića vodi asfaltni put R-436 i R-703. Put vodi preko Boraka, Boračkog jezera i Glavatičeva. Također je asfaltiran i putni pravac Odžaci–Sinanovići (R-960). Ovim pravcem preko Visočice može se brže stići do Sarajeva, a asfaltiranje samog puta je završeno krajem 2018. godine. Na uzvišenju Hum je nakon rata puštena u rad bazna stanica BH Telecom-a za mobitele.
Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdise.