Miroslav Krleža-Ibrica Jusić: 'Početka nije bilo' (song iz predstave 'Aretej')

Dramski tekst Miroslava Krleže 'Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, Rajskoj Ptici, fantazija u pet slika' redatelj Georgij Paro s velikim je uspjehom postavio na Dubrovačkim ljetnim igrama 1972. godine.

Povodom desete godine izvođenja glumačka postava snimila je predstavu na tri ploče. U sklopu predstave kantautor Ibrica Jusić izveo je song 'Početka nije bilo' prema istoimenim Krležinim stihovima iz 1942, s refrenom 'To umire Helada'. Song je također studijski snimljen za potrebe ploče.

Krležini stihovi glase:

POČETKA NIJE BILO (1942.)

Početka nije bilo,
jer nije se »tada« moglo biti ili ne,
jer ničeg nije bilo: neba niti zraka...
Tko držao je zemlju u mračnom mraku mraka,
ponore i more, ljudski govor, sne?

Jer ničeg nije bilo, niti besmrtnosti,
ni noći, ni zvijezda, ni svitanja, ni dana.
Ni vjetra, ni daha, ni ljudskoga stana,
Prarazlog mračan u mračnoj uzročnosti.

Šutio je svemir zavit tmine velom,
Pramore mračno potonulo u noći.
A onda je došlo što moralo je doći:
prva se klica prometnula tijelom.

Iz klice Znanje i Praznanje probi,
iz klice niknu Ljubav u ljubavnoj kobi.
Otkri se Srca tajanstveno Lice,
Misao mudraca i prva pjesma ptice.

Misao se stala da kao riba baca,
nad mrežu naših mudrih praotaca
što mjerili su Svemir sitnom svojom vjerom,
mjereći Vječnost tankih laži mjerom.

Na koncu našeg dugotrajnog puta,
mi otkrismo Heladu kako pluta –
ko mrtva ruka, gnjila, otkinuta.

Otkriće strasno tjeskobna minuta:
na kraju svijeta, na koncu našeg puta,
Savjest smo sreli gdje kao pseto luta,
i podlo šuti, repa podvinuta.

Vatre urlik laje iz svakoga kuta,
o, luda pjesmo, pjesmo sumanuta,
gdje ljubav se ko žrtva u ognju ludom dimi,
to umire Helada, a s Heladom svi mi…