Na zabavi visokog društva, ona je bila tu samo da posluži kolačiće. Nije znala da je domaćin sve vrijeme motri iz sjene. Tko je on zapravo? I zašto je baš ona privukla njegovu pažnju? Otkrijte tajanstvenu priču o pogledu koji je sve promijenio — i noći koja je krenula u nepredvidivom smjeru.
Kristalno svjetlo velikih lustera odbijalo se o mramorne podove vile Mašković, stvarajući gotovo magičan sjaj u prostoriji. Kroz otvorene francuske prozore dopirao je miris mora i bora, miješajući se s notama skupih parfema i svježe pripremljene hrane. Na terasi s pogledom na Jadransko more, skupina gostiju u elegantnim večernjim toaletama uživala je u prvim zvjezdama koje su se pojavljivale na ljetnom nebu iznad Hvara.
Među užurbanim osobljem koje je besprijekorno posluživalo goste, Marta Kovačić nastojala je ostati neprimjetna. Dvadeset i četiri godine, s dugom smeđom kosom uredno svezanom u nisku punđu i u jednostavnoj crnoj uniformi, pokušavala je zapamtiti sve upute koje je dobila prije početka večeri.
"Desno od gosta, uvijek desno," ponavljala je u sebi, dok je pažljivo posluživala posljednje sljedove raskošne večere. "Osmijeh, ali ne previše prijateljski. Prisutna, ali neprimjetna."
Ovo je bio njezin prvi angažman s prestižnom splitskom catering tvrtkom "Dalmacija Delicije" i nije si mogla priuštiti greške. Trebao joj je ovaj posao više nego što je itko mogao pretpostaviti.
"Marta, uzmi ove kolačiće i ponudi ih gostima na terasi," rekla je Vera, voditeljica osoblja, gurajući joj u ruke srebrni pladanj s elegantno aranžiranim slasticama. "I zapamti, prvo gospođa Mašković, zatim gosti s njezine lijeve strane, pa redom."
Marta je kimnula, pažljivo uzimajući pladanj. "Prvo gospođa Mašković, zatim s lijeve strane, pa redom," ponovila je tiho.
"I za ime Boga, nemoj ništa srušiti. Ovi kolačići su posebno pripremljeni po receptu francuskog slastičara, koštaju više nego što ti zaradiš u tjedan dana," dodala je Vera prije nego što je otišla provjeriti ostatak osoblja.
Duboko udahnuvši, Marta je izašla na prostranu terasu. Večernji povjetarac s mora blago je milovao njezino lice, donoseći sa sobom miris soli i mediteranskog bilja. Zvuk prigušenog razgovora i elegantne glazbe u pozadini stvarao je kulisu koja je bila u potpunom kontrastu s uobičajenim večerima koje je provodila u malom stanu u Splitu.
Pažljivo se kretala između gostiju, svjesna svakog svog koraka. Njezina majka, nekad poznata plesačica u Hrvatskom narodnom kazalištu, usadila joj je gracioznost koja joj je sad dobro služila. "Drži glavu uspravno, kao da balansiraš knjigu," često bi joj govorila. "Hod mora biti lagan, kao da jedva dodiruješ tlo."
Gospođa Mašković sjedila je na središnjem mjestu na terasi, okružena važnim gostima. Marta ju je odmah prepoznala po fotografijama koje je vidjela u časopisima – Elena Mašković, nasljednica hotelskog carstva, poznata po svojoj ljepoti i strogom poslovnom stilu. Večeras je izgledala besprijekorno u elegantnoi kreaciji boje šampanjca, s dijamantnom ogrlicom koja je hvatala svjetlost sa svakim njezinim pokretom.
"Izvolite, gospođo Mašković," rekla je Marta tiho, nudeći pladanj s kolačićima. "Ovo su specijalne kreacije našeg slastičara, pripremljene posebno za večerašnji događaj."
Elena Mašković okrenula se prema njoj, mjereći je hladnim, procjenjujućim pogledom. Marta je osjetila kako joj srce ubrzava, bojeći se da je možda napravila nekakvu grešku. Međutim, nakon trenutka, Elenine usne razvukle su se u ljubazan, ali distanciran osmijeh.
"Hvala," rekla je, uzimajući jedan od kolačića. "Vi ste nova, zar ne? Nisam vas prije vidjela na našim događanjima."
"Da, gospođo," odgovorila je Marta, održavajući profesionalan ton. "Ovo je moj prvi angažman s Dalmacija Delicijama."
"Hm," promrmljala je Elena, uzimajući još jedan trenutak da je promotri prije nego što se okrenula natrag svojim gostima.
Marta je nastavila posluživati goste s Elenine lijeve strane, kako joj je i rečeno. Kad se okrenula prema sljedećoj osobi, osjetila je nečiji pogled na sebi. Diskretno podignuvši pogled, primijetila je muškarca koji je stajao nešto dalje, naslonjen na kamenu ogradu terase. Za razliku od ostalih gostiju u formalnim odijelima, on je nosio jednostavne tamne hlače i bijelu košulju s rukavima zavrnutim do laktova, što mu je davalo opušteniji izgled.
Njihovi pogledi susreli su se na trenutak, i muškarac joj je uputio jedva primjetan osmijeh prije nego što je podigao čašu u njezinom smjeru. Marta je brzo skrenula pogled, fokusirajući se na svoj zadatak. Nije bila ovdje da razmjenjuje poglede s gostima, bez obzira koliko intrigantni bili.
"Tko je onaj čovjek?" prošaptala je kolegici Lani koja je upravo prolazila s pladnjem praznih čaša.
"Koji?" upitala je Lana, diskretno se okrećući.
Информация по комментариям в разработке