Smrt Smail-age Čengića je ep koji je 1846. napisao hrvatski književnik Ivan Mažuranić, a koji opisuje prepad Crnogoraca prilikom koga je 23.9. 1840. ubijen turski velmoža Smail-Aga Čengić. Iako nije istorijski autentičan (za što je najdrastičniji primjer lik Novice Cerovića), smatra se jednim od najznačajnijih djela hrvatske i južnoslavenske književnosti, a neki njegovi stihovi kao četa mala, ali četa odabrana su ušli u svakodnevni govor.
“Smrt Smail-age Čengića” epski je spjev Ivana Mažuranića koji se sastoji od 1134 stiha. Djelo je podijeljeno na pet pjevanja, a svako pjevanje ima podnaslov. Prvo pjevanje je Agovanje, drugo pjevanje je Noćnik, treće je Četa, četvrto Harač koje je najduže, s 623 stiha i posljednje pjevanje je Kob, najkraće, s 34 stiha. U djelu se povremeno pojavljuje rima, a napisano je štokavskim epskim osmercem i desetercom.
“Smrt Smail-age Čengića” prvi je put tiskano u almanahu “Iskra” 1846. godine, te je Mažuranićevo reprezentativno djelo. On se poslužio povijesnim činjenicama i na njima izgradio priču o turskom osvajaču Smail-agi Čengiću, silniku i tiraninu, koji ugnjetava crnogorski narod. To je vrlo slikovito ispričana priča o patnji i podčinjenosti Južnih Slavena od strane Turaka. Priča glorificira junaštvo i borbu protiv moćnog cara te izvolijevanje pobjede od manje brojnih, ali zato srčanijih pobunjenika. Ovime Mažuranić zagovara borbu i pobjedu ljudskih ideala, pogotovo onih koji su bili važni u vremenu u kojem je živio, a to su sloboda i osveta podčinjenih, ali junačkih naroda. Sve to ističe se emocionalno angažiranim pripovjedačem, koji u prikazu događaja bira svojeg favorita kojeg nameće i čitatelju. Time pripovjedač nije klasičan jer nije objektivan, kao što klasični pripovjedači inače jesu.
U pripovijedanju nema puno opisa krajolika ni likova, a sama karakterizacija je također slaba, pogotovo kod manje glavnih junaka. Ona se ograničava isključivo na Smail-agu i Novicu. Ipak, pjesma obiluje stilskim figurama i lijepo oblikovanim pjesničkim slikama, pa opisi bitaka nisu suhoparni i nezanimljivi, već izrazito emotivno nabijeni. Mažuranićev izraz također je jako bogat. Osim turcizama i arhaizama, Pjesnik ubacuje mnogo biblijskih izraza, iako mu je osnovica govora štokavica, s ponekim čakavskim utjecajem. U spjevu primjećujemo i elemente pjesama starih dubrovačkih pjesnika.
Agovanje
Veliki Smail-aga Čengić usred kule svoje, smještene u Stolcu hercegovačkom, pokazuje svoju moć zapovjedivši svojim podanicima da pobiju kršćanske zarobljenike, odnosno Crnogorce koje su zarobili na rijeci Morači. Smail-aga, turski moćnik, poznat je kao krvnik onih Crnogoraca koji se nisu htjeli pokoriti.
“Ajte amo, sluge moje,
Brđane mi izvedite,
Štono sam ih zarobio robljem
Na Morači vodi hladnoj.
Još Duraka starca k tome,
Što me hrđa svjetovaše…”
Spuštajući se sa svoje kule naređuje svojim podanicima da dovedu zarobljenike da ih podari, naravno, nasiljem. Neke je odlučio nabiti na kolac, nekima odrubiti glavu, a neke dati vješati. Očekujući da će vidjeti njihov strah i čuti kako ga traže milost, to se nije dogodilo. Crnogorci njegovo mučenje podnose stojećki, ne pokazujući nikakve znakove straha, što još više rasplamsava Smail-aginu zlobu, ali se pojavljuje i prikriveni strah od toga što vidi da njegova moć nije tako snažna. Njega je bijes u jednu ruku zabavljao i stoga ih da pobiti. Nakon što je pobio zarobljenik, dao je vješati starca Duraka.
Naime, starac Durak se svojim mišljenjem suprotstavio Smail-agi. Kod Smail-age nema protivljena niti demokracije govora. Starac Durak s godinama je stekao iskustvo te je znao kako bi Crnogorci mogli reagirati na Smail-agine postupke, a to je da će se kod njih pojaviti želja za osvetom. Starac Durak, stoga je savjetovao Smail-agi da poštedi zarobljenike, a zbog tog, tobože, kukavičkoga ponašanja, smaknut je i to pred očima sina Novice. Novičine i Durakove molbe nisu uspjele utjecati na Smail-agin čin. Novica je bio Smail-agin dotad odani povjerenik. Nakon pogibije oca mu, on to prestaje biti.
Noćnik
Novica, povrijeđen i bijesan namjernom smrću svojega oca odluči okrenuti leđa Smail-agi jer tako okrutnom čovjeku više nije mogao ostati vjeran. Sumnja da će se kod Crnogoraca roditi želja za osvetom, kako je rekao starac Durak, rodila se i kod njegova sina Novice. Držeći se savjeta svojega oca, Novica odluči preći u neprijateljski tabor. Turčin Novica, prelazi na stranu kršćana Crnogoraca, koji će sa svojim poznavanjem Smail-age, pomoći Crnogorcima u ostvarenju osvete, ali i zadovoljit će svoju osobnu želju.
https://www.lektire.hr/smrt-smail-age...
Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića
http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Mazur2.htm
#IvanMažuranić #SmrtSmailageČengića
Информация по комментариям в разработке