Asseria - Županijska televizija

Na razmeđu današnje Bukovice i Ravnih Kotara smjestio se nekoć veleban, a danas ponovno otkriven grad ASSERIA. Jedan od najvažnijih liburnskih i kasnije rimskih naselja na području sjeverne Dalmacije, smješten je na području današnjeg sela Podgrađe nedaleko od grada Benkovca. Kontinuitet življenja na ovom mjestu seže u željezno doba, a u predrimsko vrijeme značajno je središte Liburna, odnosno njihove zajednice Aserijata.
Grad se nalazio na važnoj cesti koja je vodila od kolonije Jader (Zadar) prema unutrašnjosti i rimskim municipalnim središtima Nedinumu (Nadin), Varvariji (Bribir), odnosno dalje prema Scardoni (Skradin), vojnom logoru Burnumu (Ivoševci kod Kistanja) i dalje prema Saloni (Solin) glavnom gradu rimske provincije Dalmacije. Unutar perimetra zidina nalazio se prostor dužine oko 400 m i širine oko 150 m. U grad se ulazilo na njegovom sjeverozapadnom dijelu gdje su se nalazila starija gradska vrata. Njihovu je ulogu kasnije preuzeo slavoluk ugrađen u sjeverni bedem grada. Velebni ulaz u grad podignut je u čast cara Trajana oko 113.
Glavni gradski trg, forum, nalazio se na jugozapadnom dijelu uz sam rub grada iskorištavajući tako prirodnu pogodnost zaštićenosti od hladnoće i nesmetanog pogleda, koji je omogućavala strma padina ispod koje se pruža plodno polje. Sam forum bio je širok oko 30 metara. Danas se nad njim nalazi crkva sv. Duha, a na istom mjestu je utvrđeno postojanje starije ranokršćanske crkve. Tragovi foruma i njegov originalan pod mogu se vidjeti i danas s južne strane crkve u čije je zidove uzidano mnoštvo rimskih kamenih spomenika - spolija.
Grad je pitkom vodom bio opskrbljen akveduktom dugim oko 3 km, koji je vodu dovodio s izvora Čatrnja u današnjem selu Lisičiću. Osim akvedukta za opskrbu pitkom vodom koristile su se i cisterne za vodu od kojih je jedna i pronađena u novim istraživanjima.
Najimpresivniji dio Aserije danas su svakako njezine zidine široke oko 3 m. Na sjevernom dijelu perimetra sačuvane su u visini oko 4 m. Građene su od vapnenačkih poluklesanaca impozantnih dimenzija, a njihov današnji izgled vjerojatno potječe iz carskog vremena kada su obnovljene starije liburnske zidine. Zanimljivi su i kasnoantički zidovi ispred bedema, nastali u vrijeme opće nesigurnosti i neizvjesnosti smiraja antičke civilazicije, kada je za njihovu gradnju upotrijebljeno sve ono što je građanima bilo pri ruci, od mnogih imposta (baza) i dijelova stupova, fragmenata arhitekture sve do skulptura i reljefa. Novija istraživanja otkrila su na prostoru sjevernog bedema i ostatke starijeg bedema iz vremena 5. st. pr. Kr, koji je građen od lomljenaca bez vezivnog materijala.
Asseria je značajna i po cipusima, vrsti liburnskog nadgrobnog spomenika kojih je najveći broj pronađen upravo na ovom području, a koji su se prema novim rezultatima istraživanja i izrađivali u Aseriji. Osim cipusa, tu su pronađeni i brojni drugi kameni spomenici: portretne stele, dekorativni ukrasi s javnih zdanja, žrtvene are i brojni drugi. Sve ovo svjedoči o jako razvijenoj kamenoklesarskoj privredi čija tradicija se zadržala do današnjih dana.
Život u Aseriji zamro je u doba velikih seoba, provale Avara i Slavena u vrijeme kraja VI. i početka VII. st. Prvi noviji građevinski zahvati datiraju se tek u XV. st. kada je na ruševinama rimskog foruma podignuta grobljanska crkva Sv. Duha, koja je tu funkciju zadržala i do današnjih dana.