Subscribe to my channel here:
/ Канал
STEFAN SIMIĆ - BIVŠE LJUBAVI
Autor: Stefan Simić
Govore: Dragica Stojanović i Mile Vasiljević
Fotografija: Nina Šrajber
BIVŠE LJUBAVI -
Ostavi te devojka nakon toliko godina i ode. Na prvi pogled iznenada, odjednom a dobro znaš da je to pripremala dugo i da te prećutno upozoravala. Prvo se buniš i pretiš, zatim patiš, klečiš i moliš a onda ti, na kraju, bude svejedno.
I onda prođu godine, puno godina, sretneš je negde, sa nekim, zastanete i u tih nekoliko minuta, pred vašim očima, proleti sve ono što se desilo u međuvremenu. Protutnje momenti, kao na filmu, pomešane slike, osećanja, izgovori, uspomene. Gotovo da ne progovorite ništa, tek po koju, samo se pogledate, krišom namignete jedno drugom, kao nekada i nastavljate dalje...
Grliš, kao po navici, osobu pored sebe i objašnjavaš joj da je taj neko zbog koga si upravo zastao neko nebitan. Neko toliko nebitan zbog koga si plakao nedeljama, mesecima, neko zbog koga si hteo da napustiš grad, zemlju, ovaj svet. Neko kome si poklonio dobar deo života, možda najbolji, očekujući premiju. Neko ko je, odjednom, postao niko.
I u tom ćutanju pokušavaš da otkriješ da li je srećna, da li je to život koji je želela da živi, da li je ostvarila sve ono o čemu je pričala, ili se samo izgubila u svemu tome? U tom ćutanju kao da pronalaziš i delić sebe nepravedno zapostavljen i zaboravljen.
U tim momentima, u toj sekundi mimoilaženja kao da se na trenutak sve vratilo. I rastanci? I obećanja? I kiša? I dugo lutanje u noć? I ono ofucano "volim te" toliko puta ponovljeno i prevaljeno sa usana. I poljubci i osmesi i suze i ništa...
Ćao, ovo je moj Petar. Napokon da vas upoznam. Možda si čuo, sa njim sam, u vezi smo već tri godine. Uživamo. Ne znam, možda se znate iz grada, mada je on nešto stariji... -
Pitaš se ko je ta osoba sa njom? Šta taj neko ima što ti nemaš? U čemu je trik? Kako je njemu uspelo a tebi nije? Kako je uopšte moguće da joj neko odgovara vše od tebe kada si joj bio najbolji u svemu? Kako je uopšte mogla to da ti uradi?
Onda proradi sujeta, ljubomora, zavist, prolete neka nepotrebna pitanja, vrate se neki stari nepotrebni odgovori a nakon izvesnog vremena se i to zaboravi i bude sve isto...
Petre, inače, ovo je moj bivši, mislim da sam ti ga spominjala. To je on. Bili smo u vezi jedno vreme, ali... duga priča, pričaću ti! -
Pričaćeš mu?! Divno, blago njemu! A kada ćeš nama da ispričaš, i mi valjda imamo pravo da čujemo tu priču, da znamo razloge zbog kojih smo ostavljeni kada nam je bilo najteže...
Doduše naučili smo puno iz te patnje, svako od nas! Pre svega da šta god da se desi nije kraj svet, da posle noći dolazi dan. Naučili smo još puno glupih izgovora, jedino nismo naučili kako da je vratimo i da ponovo budemo sa njom. Sve ostalo znamo, sve ostalo je jasno, sve osim nje...
Drago mi je što smo se sreli, mi jako žurimo, idemo kod mojih. Ne znam da li znaš, verili smo se, mnogo nam je lepo, srećni smo, mislim da od ovoga bolje ne može... -
Sa njim verovatno i ne može bolje...
Ne znam, nekad se više bavimo osobama zbog kojih su nas ostavile deovjke, nego tim devojkama. A i ko su uopšte ti ljudi? Zašto baš oni, zašto baš njih? A i odakle im pravo da ih ljube i vole kada su one oduvek bile naše? Mi smo ih izmislili? Mi smo otkrili njihovu lepotu i bili uz njih kada im je najviše trebalo, kada im je bilo najteže...
Na trenutke nam se učini da su ti momci bolji od nas, da imaju neku tajnu šifru koju mi nismo imali čim su nam uzeli nešto što smo mislili da nikada nećemo moći da izgubimo. Ni ne slutimo da su to obični momci iz kraja, ni bolji, ni gori od drugih, možda nečija deca, ko zna ali naprosto imaju nešto što mi nemamo?!
Tu devojku na primer, a sa njom i čitav svet...
Preporučujemo:
Nastavak teksta i ostale priče na Stefanovoj stranici:
/ 10151273446854759
Информация по комментариям в разработке